Sposobnost reagovanja na javnozdravstvene rizike zahtijeva sistem koji omogućava brzo otkrivanje, reagovanje, prevenciju i komunikaciju sa širom zajednicom o opasnostima po zdravlje. Nužno je jačanje vertikalne i horizontalne komunikacije u kriznim javnozdravstvenim situacijama preko zajedničke platforme, koja automatizmom pokreće relevantne faktore. Krizne javnozdravstvene situacije su uvjetovane tranzicionim procesima u svijetu, kao što su snažna epidemiološka tranzicija (promjena obrazaca oboljevanja), pandemije i pojave novih zaraznih oboljenja (novi virusi), migrantska kriza, potom elementare nepogode (poplave, potresi, požari), itd.

Mjera će podržati razvoj jedinstvenih planova pripravnosti sa različitim scenarijima javnozdravstvenih prijetnji, razvoj i kontinuirano unapređenje sistema za prikupljanje podataka kao osnovu za donošenje odluka baziranih na dolazima, unapređenje preventivnih mjera , kao i za usvajanje integrativnog i kooperativnog pristupa različitih sektora i nivoa vlasti uključenih u upravljanje, objavljivanje dostupnih informacija, izdavanje javnih upozorenja, te planiranje i realizaciju intervencija usmjerenih na smanjenje izloženosti zdravstvenim rizicima i minimiziranje zdravstvenih rizika.

Potrebno je stvoriti preduvjete za brz i efikasan odgovor u kriznim situacijama, stvoriti sistem javnog uzbunjivanja i brze reakcije kao odgovor na krizu koja utiče na zdravlje stanovništva. Ovo podrazumijeva definisanje kriznih planova, mapiranje i planiranje resursa, te provođenje kontinuranih edukacija i vježbi u smislu podizanja spremnosti za brzi odgovor.

Također, mjera podržava razvijanje procedura za procjenu ekoloških zdravstvenih rizika, uključujući rizike zbog sigurnosti hrane, te unapređivanje laboratorijskih kapaciteta za nadzor, dijagnosticiranje i izvještavanje o zdravstvenim rizicima. Pored federalnog štaba i svaki kanton treba imati multisektorski štab zaštite za krizne situacije.