Da bi se osiguralo minimalno finansijski pristupačno i pouzdano snabdijevanje energijom tj. da „niko nije zapostavljen“ u ovoj oblasti, treba planirati i provoditi programe socijalne zaštite ugroženih kupaca primjenom koncepta smanjenja energetskog siromaštva, što između ostalog, podrazumjeva i podršku za poboljšanje energetske efikasnosti, te razmatranje, izradu i implementaciju socijalnog akcionog plana u oblasti energetike u FBiH.

U cilju smanjenja energetskog siromaštva, potrebno je, prije svega, identificirati energetski siromašna domaćinstva ili kategorije stanovništva koje su u riziku od energetskog siromaštva, utvrditi koje su osobe njime pogođene i koji su njegovi uzroci, povećati dio finansijskih sredstava u budžetima iz kojih bi se vršilo sufinansiranje, kreirati programe i projekte energetske efikasnosti (utopljavanje zgrada i objekata za život ugroženih kategorija stanovništva, ugradnja termoizolacionih fasada, zamjena stolarije, zamjena neefikasnog sistema grijanja i sl.), pružanje energetskih savjetodavnih usluga.

Programi zaštite ugroženih kategorija kupaca su najefikasniji kada su u njih uključene lokalne zajednice. Zbog toga je potrebno podići nivo informisanja lokalnih aktera o ciljevima i planovima energetske tranzicije. Prilikom provođenja mjera energetske efikasnosti prioritet treba biti na objektima javne infrastrukture - škole, bolnice i socijalne ustanove, čime se osigurava da socijalno ugrožene grupe imaju direktne koristi od mjera energetske tranzicije.