Unaprjeđivati međusektorsku saradnju, infrastrukturu i kompetencije pružalaca usluga socijalne zaštite - izvještaj za 2021.

Trenutno u FBiH ne postoji pravna regulativa (zakon) o socijalnim uslugama. Implementacija Strategije deinstitucionalizacije i transformacije ustanova socijalne zaštite u FBiH 2014–2020. ukazala je na nedostatke u oblasti pružanja socijalnih usluga i dovela do nekih pozitivnih pomaka u procesima zaštite i zbrinjavanja socijalno osjetljivih kategorija stanovništva. Usvojen je Zakon o udomiteljstvu, pokrenuti su procesi transformacije velikih ustanova socijalne zaštite, jačanje kadrova u centrima za socijalni rad, te stvaranja kvalitetnije saradnje između ministarstava rada i socijalne politike, na kantonalnom i federalnom nivou. Takođe, uspostavljeno je zajedničko Radno tijelo za praćenje implementacije Zakona o udomiteljstvu.

U 2020. godini u Federaciji BiH postojalo je 80 institucija koje direktno provode socijalnu i dječju zaštitu. Od toga, njih 61 su osnovani i organizirani kao centri za socijalni rad koji imaju status pravne osobe (59 općinskih i 2 kantonalna), dok su preostalih 19 organizirani kao službe socijalne zaštite u okviru općinskih organa uprave. Od 822 uposlenih, 304 je socijalnih radnika. U 2020. godini ukupno je obrađeno 228.000 slučajeva, odnosno 278 slučajeva po uposlenom, te pruženo 288.000 intervencija, odnosno 351 intervencija po uposlenom (2019. godine obrađeno je 319.000 slučajeva i pruženo 458.000 intervencija). Smanjenje obima izvršenog posla posljedica je stanja uzrokovanog pandemijom korona virusa.

Prema istraživanju koje je provedeno u svrhu pripreme Strategije socijalne i dječije zaštite konstatovan je niz nedostataka i slabosti u funkcinisanju ovog sistema. Pored nedovoljnih financijskih, prostornih i tehničkih kapaciteta, nedovoljni su i kadrovski kapaciteti nadležnih institucija, te neadekvatna organizacija posla (radnih procesa). Pravni okvir je neadekvatan, krut i nefleksibilan, nedostaje sistemsko prikupljanje, obrada i distribucija podataka, praćenje stanja i izvještavanja o stanju u oblasti. Nivo međuinstitucionalne i međusektorske saradnje nije adekvatan, nejasno su definisane nadležnosti i poslovi koje obavljaju institucije iz sistema socijalne i dječje zašite. Takođe,  mreža usluga u sistemu socijalne i dječje zaštite nije dovoljno razvijena.

KLJUČNI NALAZ

Pozitivni pomaci zabilježeni su u provođenju procesa zaštite i zbrinjavanja socijalno osjetljivih kategorija stanovništva koji se tiču udomiteljstva. Potrebno je donijeti zakonsku regulativu iz oblasti pružanja socijalnih usluga, kao i strateški dokument za razvoj sistema socijalne zaštite.