Ovom mjerom se, uporedo sa racionalizacijom tekućih rashoda i izdataka, osnažuje mobilizacija i bolje korištenje javnih finansijskih resursa i povećava produktivnost ekonomije.

Neophodno je unaprijediti kvalitet javnih finansija boljim srednjoročnim planiranjem i rješavanjem neučinkovitosti u trošenju sredstava. To podrazumijeva i potpuno uvođenje programskog budžetiranja čime će se srednjoročno i godišnje planiranje značajno unaprijediti jer će se omogućiti da se, kroz povezivanje strateških planova i dokumenata sa finansijskim planovima i resursima, unaprijed i adekvatno alociraju finansijska sredstva neophodna za njihovu implementaciju.

Budući da se, u zemljama u tranziciji (pogotovo otvorenim ekonomijama kakva je BiH), fiskalnim stimulansom ne mogu postići željeni efekti rasta domaće proizvodnje, neophodno je ograničiti tekuću javnu potrošnju u apsolutnom iznosu i smanjivati je u relativnom smislu kao odnos prema BDP-u. Cilj je učešće javne potrošnje svesti na jednu trećinu BDP-a. Fiskalni prostor koji se stvori racionalizacijom javne potrošnje, treba upotrijebiti za javne investicije na temelju prethodno provedenih cost-benefit analiza koje će jasno pokazati gdje su najveći efekti ulaganja.

Moratorij na zapošljavanje u javnu upravu nužno je proširiti i na javna preduzeća, vladine agencije, vanbudžetske fondove i ustanove. Potrebno je osigurati da rast troškova plata u javnom sektoru proizlazi iz rasta produktivnosti i da plate javnog sektora budu uporedive s platama javnih sektora komparabilnih zemalja za isti nivo kompetencija i odgovornosti. Sistem plaća će biti potrebno ujednačiti unutar institucija koje se finansiraju iz javnih prihoda, bez obzira da li se radi o budžetskim korisnicima ili vanbudžetskim fondovima i agencijama.

Kako bi se racionalizirali rashodi, potrebno je osigurati usklađenost planiranja (strategije, trogodišnji i godišnji planovi rada) i programiranja javnih sredstava (dokumenti okvirnih budžeta, godišnji budžeti i programi javnih investicija - PJI), uz adekvatnu informatičku podršku i funkcionalnu uvezanost. Digitalizacijom procesa upravljanja i rada organa uprave treba smanjiti izdatke za materijal i usluge.

Nadalje, potrebno je dopuniti normativni okvir za PJI u skladu sa preporukama revizije, te poboljšati efektivnost programa javnih investicija jačanjem funkcije ocjenjivanja projekata i postavljanjem praga prolaznosti, kao i praćenjem i kontrolom implementacije. Ocjenjivanje bankabilnosti projektnih prijedloga za javne investicije omogućava veću disperziju izvora za finansiranje. Također, u cilju kvalitetnije pripreme projektnih prijedloga nužno je formiranje stručnih timova za podršku pripremi projekata i više apliciranja na pozive EU fondova. Za projekte koji se više puta ponavljaju obavezno je potrebno obezbijediti evaluaciju uticaja kako bi se osiguralo da uložena sredstva ostvaruju zacrtani cilj po prihvatljivim troškovima.

Potrebno je proširiti izvore finansiranja PJI saradnjom sa Razvojnom bankom, te emisijom vrijednosnih papira pojedinih javnih preduzeća za velike projekte, kao što su vjetro parkovi ili solarne elektrane. Evaluacijom efekata zakonodavstva u oblasti javno-privatnog partnerstva može se optimizirati zakonska regulativa, otkloniti nedostaci sadašnjeg zakonskog okvira te povećati uključenost privatnog sektora u planiranje i implementaciju javnih investicija.